Ljubo Stipišić Delmata

Ljubo Stipišić Delmata (Split, 1938.) - melograf, aranžer, skladatelj, dirigent. Glazbu je učio kod J. Zjačića i Silvija Bombardellija u Splitu. Sklada pretežito vokalnu glazbu za klape i zborove, koja se najviše temelji na starogradskoj folklornoj baštini koralnog podrijetla (ciklus Intrade). Ogledao se u većim vokalnim oblicima (kantata Zaplakalo dite na žudinski kanat, Dignite barjak za neznane i male, Hrvatska suita, oratorij Matija Ivanić, Kalvarija, Misa Croatie redivivae, I rič se čovikom učini). Ljubo Stipišić Delmata istakao se kao besprijekorni voditelj i osnivač brojnih klapa (Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone) koje su svojim izvedbama i repertoarima utrli put današnjem modernom pokretu klapskog pjevanja. S jednakim entuzijazmom sudjelovao je i u kreiranju i promoviranju klapskog pjevanja na područjima gdje ovaj glazbeni fenomen nije bio prije poznat (Primorje, Istra, otoci Pag i Rab). Rezultat toga je i činjenica da ne postoji organizirana klapa koja na svom standardnom repertoaru nema barem nekoliko Stipišićevih klapskih ili inih obrada, uz neku od njegovih kompozicija skladanih za različita glazbena tijela u prepoznatljivoj maniri inspiriranoj arhaičnom glazbenom tradicijom dalmatinskih otoka i priobalja. Utemeljitelj je časopisa Bašćinski glasi (Omiš, 1991) i glazbene edicije Leut. Utemeljitelj je (ili suutemeljitelj) Festivala dalmatinskih klapa, manifestacija Solinske ljetne priredbe, Sučuračka prikazanja, Smotra dalmatinskih klapa na Klisu, Susreti dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmeno glagoljaško tradicionalno pučko pjevanje u Velikom tjednu Puče moj, Pasionska baština u Zagrebu. "Omiški se festival danas ne može zamisliti bez pojedinih osobnosti, a prvo ime svih festivalskih godina po općem mišljenju je Ljubo Stipišić Delmata, motor klapskog pjevanja, Gibonnijev otac, ali i otac mnogih pjesama s najsjajnijim klapskim timbrom, s testamentima i Lepantima, molitvama i prepoznavanjima života u baštinjenom. Prošlo je više od 30 godina otkako je njegova izvanserijska Dalmatino povišću pritrujena, u koju ne samo vjeruju već se i kunu svi klapski pjevači, od Trogira do Puntara, od DC Vranjica do Cambija, prvi put izvedena na omiškoj pjaci, ušavši u sva srca i postavši neslužbenom himnom i zaštitnim znakom klapske Dalmacije" -Anatolij Kudrijavcev, o Ljubi Stipišiću "Ljubo Stipišić Delmata jedna je do rijetkih i izuzetnih , svestranih osobnosti u specijalistickoj izolaciji ovoga naseg doba; on je podjednako kreativan glazbenik, literat i slikar, stvaralac bez kojega bi splitski / dalmatinski krug ostao bez jednog od svojih čvrstih uporišta". (Josip Depolo) Stipišićeve note, stihovi i crteži izviru iz jedinstvene duhovne vrulje koje su, složene u jednu cjelinu, neponovljiv doživljaj jedne dugovječne i mukotrpne civilizacije, ujedno i bogate kulture Dalmacije , gdje su ljudi "driti ka kolone", a zemlja / kamen "povišću pritrujena". -Josip Botteri Dini, o Ljubi Stipišiću Sredina u kojoj živi i djeluje i do sada je propoznavala veličinu i vrijednost Stipišićeva stvaralačkog opusa, organizatorskog i animatorskog rada koji je često nagrađivala. Među inim priznanjima i nagradama Ljubo Stipišić dobitnik je Nagrade grada Splita (1985, 1993), Nagrade grada Solina za životno djelo (1996), Nagrade županije Splitsko-dalmatinske za životno djelo (1997), odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997). Osobnost Ljube Stipišića sadržana je u mnogo riječi: skladatelj, pjesnik, melograf, sakupljač narodnog blaga širokog spektra, slikar, dirigent, voditelj klapa, organizator, obrađivač, producent..., i tko zna da li baš tim redom? Kao skladatelj i obrađivač vezan je gotovo isključivo za vokalno i dalmatinsko. "Rukopis mu je sasvim osebujan, iako duboko povezan s klapskom i pučkom crkvenom tradicijom svoga kraja. Rezultat je uvijek tako neobičan da kod Stipišića imate dojam da je arhaičniji od arhaičnog, izvorniji od izvornog i iskonskiji od iskonskog." -Bojan Pogrmilović, o Ljubi Stipišiću