Pavle Dešpalj

dirigent i skladatelj
Dirigent i skladatelj Pavle Dešpalj rođen u Blatu na Korčuli 18. 06. 1934., maturirao u Zadru 1952. diplomirao kompoziciju 1960. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Stjepana Šuleka. Godine 1961. osniva zadarske Glazbene večeri u sv. Donatu i Zadarski komorni orkestar. Od 1962. do 1967. je šef dirigent Simfonijskog orkestra RTZ. Od 1968. je dirigent, a od 1970. do 1981. i glazbeni ravnatelj Floridskog simfonijskog orkestra i Opere u Orlandu na Floridi. Od 1981. do 1986. je šef dirigent Zagrebačke filharmonije. Od 1981. do 1983. ujedno je i ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Od 1987. do 1995. redoviti je profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1995. do 1998. dirigent je Tokyo Geidai filharmonije i profesor na Tokijskom nacionalnom sveučilištu. Od 1998. do danas šef je dirigent Hrvatskog komornog orkestra. Od 2000. - 2009. šef dirigent je Splitskog komornog orkestra. Gost dirigent je uglednih hrvatskih orkestara kao i Opere i Baleta HNK. 2010. postaje umjetnički vođa i dirigent Mozartina - nedjeljnih matineja Simfonijskog orkestra RTV Slovenije. Godine 2011. postaje šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT. Pavle Dešpalj je vodio zagrebačke orkestre na brojne turneje po gotovo svim zemljama Europe, te po Americi i Dalekom istoku. Gost je dirigent u prestižnim inozemnim simfonijskim orkestrima u Luksemburgu, Toulouseu, Milanu, Frankfurtu, Bratislavi, Salzburgu, Budimpešti, Bukureštu i Moskvi. Također je ravnao Londonskom kraljevskom filharmonijom, moskovskim Ruskim državnim simfonijskim orkestrom, Novosibirskom filharmonijom, Pitsburškim simfonijskim orkestrom, Čikaškim Festivalskim orkestrom u Grand Parku, Tokijskom filharmonijom, Tokijskim simfonijskim orkestrom te Operama u Tokiju i Yokohami. Snimio je nosače zvuka za Croatia records, Cantus (HDS) i Opus (Bratislava), te za radio stanice HRT, RTV Slovenije i Hessischer Runfunk (Frankfurt). Najčešće izvođene i snimane Dešpaljeve skladbe su Passacaglia i fuga za klavir i gudače (tiskao MIC), Tri koralne predigre za komorni orkestar (tiskalo Hrvatsko Društvo Skladatelja Ars Croatica), Varijacije za orkestar (tiskao MIC), Koncert za violinu i orkestar (tiskao MIC), Koncert za alt saksofon i gudače (tiskali HDS Ars Croatica, američka Southern Music Company i Splitsko filharmonijsko društvo), Koncert za violončelo i gudače (tiskalo HDS Ars Croatica), Dva guslačka hira (tiskalo HDS Ars Croatica) i Svečana Parada za rogove i orkestar (tiskala HAZU). Pavle Dešpalj je dobitnik Nagrade grada Zagreba 1965., Konzilija centralne Floride za znanost i umjetnost 1978., M. Trnina 1980., J.Š. Slavenski 1990., V. Nazor 1992., Orlando 1993. i 2006. Godine 1994. primio je posebno priznanje Ministrastva kulture RH i 1996. odlikovanje Predsjednika RH redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnik je nagrade I. Lukačić 1999., Nagrade Ministarstva kulture RH za 2002, nagrade Zlatno zvono 2004., Nagrade za životno djelo Vladimir Nazor 2005., nagrade Judita 2005. i Nagrade grada Zadra za životno djelo 2006. Dobitnik je nagrade Porin 1997., 2002., dva puta 2005., 2009. i 2010. nagrade za životno djelo. Pavle Dešpalj je bio član međunarodnih žirija dirigentskih natjecanja u Zagrebu, Budimpešti i Tokiju. Počasni je šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT, doživotni počasni šef dirigent Hrvatskog komornog orkestra, počasni dirigent Zadarskog komornog orkestra, počasni član Varaždinskog komornog orkestra i Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, počasni je građanin Daytona Beacha, profesor emeritus Tokijskog nacionalnog Sveučilišta i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 2004. - 2010. godine Pavle Dešpalj bio je potpredsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Pavle Dešpalj
Pavle Dešpalj