"Isus Krist" - Likovna izložba akademske slikarice mr. sc. Ivane Jovanović-Trostmann

Izložbu će otvoriti don Ivica Pervan Tema ove izložbe je Isusov križni put, na 14 izložaka prikazan je Isusov lik kao paralela Križnog puta.

Kad stojimo nasuprot osobi, pogotovo ako nam je značajna i ako je ušla u naš život, to stajanje nije tek puko biti ispred nekoga. To stajanje je duboko proživljeno i puno je bezriječnih govora. Govor koji ne artikulira ni jednu riječ istodobno se čuje u dubini govornika i slušatelja. Na neki način i slike Ivane Jovanović-Trostmann slike su koje govore o pogledu. Ove slike koje su na prvi pogled fotografske, jer ocrtavaju lik Osobe upravo onakvom kakva ona jest. Govor je to lica koje govori svojim izrazom. I samo ako se pred njima ostaje u šutnji i fiksiranju pogleda u dubinu očiju može se čuti govor koji postaje jačim od svake izgovorene riječi. Pogled Osobe koju promatramo kroz četrnaest postaja ulja na platnu, pogled je koji ocrtava određene faze datog trenutka. Ivana Jovanović-Trostmann je u dubini svojeg srca čula riječi psalmista: »Traži lice njegovo!« Traganju se predala i sve što je u tom licu vidjela pretočila je preko kista i boja na platno, kao trajni trag odjeka onog što je osluškivala i što je meditirajući spoznala, doživjela, vidjela! U licu Nazarećanina, umjetnica je ne površnim gledanjem, otkrivajući lice čovjeka, otkrila i lice Boga. Dopustila je da je On povede sa sobom u Maslinski vrt i na Kalvariju. Njezin Isus, čiji lik promatramo na ovoj izložbi, jest Isus čiji pogled seže u daljinu. Ne zaustavlja se na ograničenom i na površnom. Pogled je koji ide do Boga. Lice je istodobno smireno do te mjere kao da je okamenjeno, ali je i izražajno kao da svojim crtama govori. To lice je pred nama ne stoga da mu se odveć divimo koliko da bismo iz njega iščitavali svu onu agoniju koju je proživjelo od molitve u masliniku pa sve do umiranja na križu. I dok promatra Isusovo lice, umjetnica Ivana otkriva svjetlost koja isijava iz lica Patnika. Premda je pred činjenicom i trenutkom umiranja, ono isijava iz sebe božansku energiju s ciljem da rasprši svu tminu koja se nataložila u čovjeku i čovječanstvu, u cijelom svemiru. Tako npr. slika koja nam predstavlja izmoreno lice, nema za cilj staviti naglasak na patnju kao takvu, koliko nam pak želi predočiti druga dva lika koja su se ucijepila u lice Isusovo, a riječ je o dva ženska lika koja predstavljaju čovjeka, današnji svijet. Umjetnica opisuje svijet koji spava i svijet koji je opterećen samim sobom, ne mareći za Bogočovjeka, ne mareći za samog sebe i ne misleći na svoje spasenje. Jednako tako i druga slika na kojoj dominira ljubičasto-crna igra boja, govori nam o tome da ona ostaje u potpunosti nedovršena. Ljubičasta nam boja otkriva polovično lice jer je svijetla otkriva, a iz crne, tek kad se u nju zadubimo spoznajemo obrise crta koje bi mogle zatvarati lik lica. Crta je čovjek koji bi trebao upotpuniti istinski lik Pomazanika. Tek tragajući za licem, spoznaje se Osoba sa svim onim što ona u sebi jest i što u sebi nosi. Spoznavajući lice Osobe, spoznajemo osobno lice i osobni identitet koji je duboko utkan u identitet Sina Božjega. Stoga, neka i ova izložba bude poticaj u ovom sekulariziranom svijetu da nam je vratiti se iskonskom licu u kojem su lica svih ljudi i naroda. »Lice tvoje Gospodine ja tražim, ne skrivaj lica svoga od mene!« (Ps 27, 8b-9a). don Ivica Pervan, o izložbi Download katalog