"Andrej Rubljov" - igrani film

Redatelj: Andrej Tarkovski Scenaristi: Andrej Konchalovski, Andrej Tarkovski Film Andrej Rubljov maestralno je ispričana epopeja, svojevrsna ovodobna "svetačka legenda" koja prati život slikara ikona iz 15. stoljeća Andreja Rubljova i to kroz epizode različitih duljina trajanja, s likom Rubljova u raznim fazama svojega života, odnosno u trenucima kada se pred njim pojavljuju neka bitno egzistencijalna pitanja i suštinske dileme.

Samosvojnim i duboko misaonim pristupom mediju filma, ruski redatelj Andrej Tarkovski je pridonio svojevrsnom moralnom raščišćavanju tla za jedan osebujan iskaz na području filmske umjetnosti kojemu je stran svaki pseudointelektulizam, no koji organski pripada onome što se tradicionalno naziva humanizmom i brigom za čovjeka. Tarkovski vjeruje u besmrtnost duše i dublju smislenost ljudske egzistencije te samtra da i za autora i za gledatelja film mora biti činom moralnog pročišćenja. Tu moralno-humanističku vokaciju i umjetnički individualizam Tarkovski je možda najs(p)retnije izrazio u prva dva svoja filma-studije: Ivanovu djetinjstvu (1962) i Andreju Rubljovu (1966), iako i njegovi ostali filmovi - Solaris (1972), Zrcalo (1974), Stalker (1979), Nostalgija (1983) i Žrtva (1986) - slijede humanističku liniju i odišu vizionarskim slikama. Autor dalje u eseju detaljnije interpretira prva dva redateljeva filma. Ivanovo djetinjstvo (Ivanovo detstvo, 1962), cjelovečernji prvijenac Andreja Tarkovskog, iznimno je svjedočanstvo buđenja novoga, oduhovljenijeg senzibiliteta prikazivanja ljudske jedinke u fatalnom okruženju ratnih stradanja, prožeto dubokim humanizmom i umjetničkom samosviješću. Film ostaje kao vrhunac one linije u sovjetskom filmu koja je raskrstila s postulatima socijalističkog realizma i koja je inaugurirana filmovima poput Ždralovi lete Mihaila Kalatozova, Balada o vojniku Grigorija Čuhraja i Čovjekova sudbina Sergeja Bondarčuka. Pristup Tarkovskog ratnoj tematici, iako slavi i prikazuje junaštvo sovjetskih vojnika u domovinskom ratu pokazuje rijedak osjećaj za meditativno, višeslojno raščlanjivanje tjeskobama obuzetog i ranjivog pojedinca u ratnoj kataklizmi.