"Dozivi stihova i boja", predstavljanje triju pjesničko - slikarskih zbirki u nakladi ogranka Matice Hrvatske Split: "Wojtyline obale", "Molitva, Maslina, Mathesis" i "U napasti nečovječna koda"

autori:Miljenko Galić i Josip Botteri Dini predstavljači: Lilijana Domić, Stanko Špoljarić i autori

MOLITVA, MASLINA, MATHESIS dragocjena je mapa o trajanju bogojavljanja u krajoliku Sredozemlja. Obilježena je svojevrsnom metafizikom mikrokrajolika koja sukus nalazi u drvu masline i vodama Krke, zrcaljenju Neba u dušama ljudi. Otuda molitva hodočasnika u čamcu k Visovcu, otuda – od zrcaljenja Neba, četiri pjesme Miljenka Galića: Ave gratia plena, Molitva, Obnoć, Maslina da bi ženom bila. Četiri riječima sažeta no duhom prerječita prizora; to je dakle poezija o emanaciji koja svjedoči emanaciju, jer što je nadahnuće nego silazak Duha svetoga. Mapa je, uz to, zadržala susrete, suradnju, prijateljsko umovanje dva majstora Josipa Botteri Dinija i Miljenka Galića. Pjesnik Miljenko Galić i slikar Josip Botteri Dini složili su tako nekoliko listova posvećenih eksterijeru Neba, posvećenih također enterijerima Dalmatinske zagore, koji se liticama, zatvorenim klancima otvaraju prema vodama, ovoga puta prema vodama Krke, k Visovcu. Enterijeri ovoga krajolika, premda kula nekih više nema, čuvaju vidikovce, smanjuju se k intimi intrada uz Krku izdavajući mekoćutnu maslinu kao biće ljubavi. Ono što ponajprije zaokuplja pažnju, sabrano u mapi Molitva, Maslina, Mathesis, je relativiziranje prostora i vremena: vanjski se prostor zavlači u nutarnji, preoblikuje se prema klancu, prema dvoru iza kuće u Betanji, prema drevnom hrvatskom domu, prema hramu... kao kad munjom orla/ zasine Krka/ stiješnjena stijenama, kao Ti što zasjaš u vlastitu hramu/ u crkvi Imena Isusova/ sred Drinovaca miljevačkih...isto tako u Botterijevu prizoru Navještenja, što je opet simbol emanacije, zasine lijer u klancu Krke, te za sjajem vode koja prihvaća projekciju cvijeta, klizne hodočasnički čamac prema samostanu na Visovcu. Svjetlost se potom prigušeno razgara ili rastvara u krošnjama maslina koje su konstanta ovog pjesničkog i slikarskog ciklusa sabranog, ponavljam, pod nadahnutim naslovom Molitva, Maslina, Mathesis. Autentičnost Botterijevog slikarstva određena je izborom i obradom motiva: to je prepoznatljiv povijesni sakralni krajolik no s ovim aktualnim ciklusom kao da je, od fokusiranja i animiranja arheoloških fragmenata hrvatskog ranog srednjevjekovlja, umjetnik pažnju usmjerio prema krajoliku, dakako određenom mikrokozmom uz rijeku Krku. Ovdje lociramo nova mjesta starih, novozavjetnih, zbivanja. Eksterijeri obrađeni iz vizure interijera otkrivaju pogled u sliku kao pogled kroz vizir vidikovca, kao birani pogled na Idealni grad (Laurana), na rotondu u pozadini kakvu znamo s Rafaelove slike Marijinih zaruka. Transfiguracija se događa na očigled, pred nama se litice uz tok Krke sažimlju u vertikalu ljiljana , lijera, pred nama se krošnja masline u Betaniji pretvara u krovište doma Marije i Marte, ili odjednom ispod litice izranja zdanje crkve.Krajolik tako"procuri" preko zadanog ruba, a antički i starohrvatski fragmenti na dnu slike, kao razbijeni parapeti, nestaju u viticama pletera, u prizoru nesvakidašnjeg pejzaža; s Visovcem u pozadini obuhvaćenim najprije zelenilom, a potom svjetlošću koja lakoćom silaska oduzima težinu uzlaženja litica k nebesima. Atmosfera sklada bilježi poruku koju šalje ovo slikarstvo, a znakovita je zbog usamljeničke pozicije jedne lijepe manire u (izvorno virtualnom) prostoru umjetnosti. Sve naše naučene inačice, pregled trendovskih pomaka i promaknuća, poznanstvenjena umjetnost, meta-jezik likovne kritike, sve to ostaje po strani u susretu sa slikom sklada, s prizorima određenim kršćanskom ikonografijom u krajoliku koji priziva neoromantizam. Napokon, slike iz mape Molitva, Maslina, Mathesis Josipa Botteri Dinija računaju sa odslikom labirintičnog prostora u nama, prostora koji pamti emanaciju. Tu je negdje, u uzdizanju misli (duše) k vrhu cipresa (Dragutin Domjanić), k vrhu brijega, k nepreglednoj vertikali litice, k vrhu svijeće na svječnjaku, tajna ljepote i prijemčivosti ovoga slikarstva, Duboko ukorijenjeni u povijest umjetnosti ovi nas prizori upućuju na neke baštinjene, znakovite vizure zavičajnoga krajolika baš kao što nas pjesme ili, bolje kazano, molitve Miljenka Galićca pomiču ka književnoj baštini. Oduševljavaju nas kao riječi Tina Ujevića, ili možda, pamćenje prostora među riječima i stihovima A. B. Šimića. Doduše Galićevo pjesništvo, na tragu redukcionizma, usporedivo je ponajprije s molitvom, dok je njegov doživljaj krajolika sukladan tanahnom vizualiziranju emanacije... Na tom tragu, na tragu pjesme Miljenka Galića Josip Botteri nije tek slikar, on je znalac; u stvarnosti eksterijera i intimi interijera otkriva zlatnu jabuku spoznaje zaustavljajući se narubu metafizičkog. Josip Botteri Dini vizualizira vjerovanje u kontinuitet religije, samim tim podastire vjerovanje u civilizacijski kontinuitet. Prema uzoru na crtež i kolorit vitroa, na crtež i kolorit iluminacija, izgradio je svoju prepoznatljivu, istodobno linearnu i kolorističku inačicu određujući autorsku ikonografiju sakralnog krajolika. Sve su to i još više od toga pjesme Miljenka Galića i slike Josipa Botteri Dinija sabrane u mapi Molitva, Maslina, Mathesis, koje značenjem prelaze zadani im srok i zadani okvir.. Lilijana Domić