Program 2021

28. ožujak - 7. travanj

Izak Špralja: "Murtersko glagoljaško pjevanje" - predstavljanje monografije

Izak Špralja: "Murtersko glagoljaško pjevanje" - predstavljanje monografije
Šibenik, 29. ožujak - 19:00
Dvorana Katoličkog školskog centra, Šibenik

Sudjeluju: dr. fra Izak Špralja; pjevački zbor župe sv. Mihovila iz Murtera Murterski glagoljaški napjevi, sabrani u ovoj knjizi, svojevrstan su početak uspješnijih spoznaja i zaključaka o glagoljaškom pjevanju u cjelini. Ona otkriva i bilježi vrijednu glagoljašku glazbenu baštinu koju su naši pradjedovi prenijeli u 20. stoljeće.

Bogoslužeći rimskim obredom na materinskom jeziku, Hrvati su zapadnu Europu i rimski obred obogatili novim liturgijskim jezikom i pjevom. Da je hrvatski liturgijski pjev bio u punom smislu riječi glazbeno bogatstvo, posvjedočio je 1177. i kardinal Boson, tajnik pape Aleksandra III. Opisujući boravak toga pape u Zadru, Boson je – očigledno zadivljen pjevanjem Hrvata – zapisao ne samo da su pjevali nego i što su pjevali, istaknuvši kako su njihovi veličanstveni poklici i popijevke „gromko odjekivali na njihovu slavenskom (hrvatskom) jeziku“. Povijest bogoslužja na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku, time i glagoljaškoga pjevanja na otoku Murteru, seže u drugu polovicu 13. stoljeća. Budući da je ubrzani ritam života u prošlom stoljeću doveo do opasnosti zaborava, ozbiljno se počelo razmišljati i o tome kako sačuvati predanu baštinu. I kad se više nije očekivalo da se može dogoditi znatnija obnova glagoljaškog pjevanja na dotadašnji način (tako da zapisivač dođe u neko mjesto i moli za suradnju crkvene pjevače kazivače i sl.), dogodila se u Murteru, na istoimenom otoku, obnova crkvenoga pjevanja, započeta unutar župske zajednice. Tomu je najviše pridonio tadašnji murterski župnik, danas šibenski biskup, Ante Ivas, koji je, u želji da obnovi pučko pjevanje, započeo proces bilježenja, uzevši liturgijske tekstove mise i ispisavši naizmjenično pod misom note starih božićnih pjesama. Sustavno se počelo skupljati, zapisivati i snimati stare napjeve i druga svjedočanstva kazivača, priloge o slavljenju zvonima, vremenu kad su se održavali liturgijski čini i pobožne vježbe, zapise o glagoljaškom pjevanju. Epilog onoga što je započeo Milas, a nastavili brojni čuvari glagoljske glazbene baštine u Murteru, osobito Špralja, Klepac i Rebac, ova je vrijedna knjiga s popratnim glazbenim CD-om, koja na više od petsto stranica donosi niz notnih, tekstualnih i zvučnih zapisa glagoljske glazbene baštine, popratnih objašnjenja i priloga. Građa koju su kazivači priopćili, skupili, likovno doradili i napisali u knjizi je predstavljena u pet dijelova. Napjevi su tiskani slijedom obnovljene liturgije II. vatikanskog sabora, a prilozi 1,2,3 povezuju prijesaborske s poslijesaborskim liturgijskim glazbenim oblicima, čime je omogućena poredbena analiza. Prvi dio donosi povijesni osvrt i zapis napjeva sa šest podnaslova, a uz svaki su napjev dostupne obavijesti o toj glazbenoj jedinici. Glazbene osobine napjeva donesene su u dva podnaslova: Tonski nizovi i Osvrti na zabilježene napjeve, a prilozi koji proširuju sadržaj na svoj način potvrđuju uvjerljivost svega što je zapisano. Autor Špralja posebno naglašava povezanost murterskoga glagoljaškog pjevanja na riječi Reda mise (Ordo Missae) sa starim zadarskim napjevom Canto Sacro di Zara na riječi Veruju – Credo, odnosno skladateljski postupak u napjevima svečanih misnih pjesama (Proprium Missae) koji ne polazi od ljestvičnoga niza nego slijeda motiva. Uz spomenuto, Špralja vrijednim starinama pribraja i napjeve za čitanja na misi u časoslovu, odnosno napjeve za psalme, koji s dijelom napjeva za pjesme (Gospodnje, Bl. Dj. Marije, svetaca i pokojničke) čine bogatu baštinu mjesnog i regionalnoga glagoljaškog pjevanja. Murterski glagoljaški napjevi, sabrani u ovoj knjizi, odnosno zapažanja i poveznice koje murtersko glagoljaško pjevanje povezuju s takvim pjevanjem pokrajine i šire, zasigurno su svojevrstan početak uspješnijih spoznaja i zaključaka o glagoljaškom pjevanju u cjelini. Ova knjiga stoga ne sabire samo rasutu bašćinu, rasvjetljava gotovo zaboravljenu glazbeno-jezičnu tradiciju, već po nebrojeni put potvrđuje višestoljetni kontinuitet i raznolikost bogate hrvatske kulture. Goran Galić

Podijeli: