Ivan Aralica rođen je u 1930. godine u Promini u dalmatinskom zaleđu. Nakon školovanja na učiteljskoj školi u Kninu 1953. godine, učiteljevao je u selima Dalmatinske zagore. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1961. godine te radio kao upravitelj, ravnatelj i od 1971. godine kao profesor srednjih škola u Zadru. Bio je politički angažiran potkraj 60-tih i početkom 70-tih godina. Sudionik je »hrvatskog proljeća«, a kad je ono ugušeno potisnut je na društvenu marginu. No upravo u to vrijeme napisao je svoja, po mnogima, najbolja djela.
U ranom razdoblju književnog djelovanja pisao je socijalno angažiranu prozu u kojoj je analizirao društvene promjene u poslijeratnom razdoblju.
U romanu Konjanik (1971.) i zbirci pripovjedaka Opsjene paklenih crteža (1977.) pokazuje zanimanje za teme iz hrvatske povijesti te time najavljuje glavnu kreativnu fazu svojega književnog opusa u kojoj nastaju romani Psi u trgovištu" (1979.), Put bez sna (1982.), Duše robova 1984. i Graditelj svratišta (1986.).
Unatoč statusu svojevrsnog političkog disidenta 1984. godine dobio je prestižnu Vjesnikovu Goranovu nagradu za roman Duše robova, što je izazvalo mnoštvo reakcija, prvenstveno iz boračkih i partijskih krugova.
Potkraj 80-tih vraća se društveno angažiranim temama s početka karijere, bavi se analizom etičkih devijacija svojstvenih socijalističkom sustavu i odnosom kreativnog pojedinca prema represiji kolektivističkog sustava vladavine. Tako su nastali naglašeno rodoljubivi roman Majka Marija 1992., te knjige angažiranih političkih napisa Zadah ocvalog imperija (1991.) i Sokak triju ruža (1992.).
Osim toga do kraja tisućljeća nastali su još Spletanje i raspletanje čvorova (1993), Što sam rekao o Bosni (1995.) i I tu je kraj (1999.).
Aralica je napisao i nekoliko romana u kojima se radnja događa u suvremenosti, a najviše pozornosti izazvao je romanom Okvir za mržnju (1987.), prema kojem je snimljen film Život sa stricem. Velik odjek izazvala je i pojava romana Četverored (1997.), prvog hrvatskog romana u kojem je tema Bleiburg i »križni put«, a prema kojemu je Jakov Sedlar snimio istoimeni film. Veliki uspjeh postigao je njegov satirički roman s ključem Ambra (2001.), a vrlo su dobro prošla i preostala dva romana iz ciklusa Sebastijanovih priča: Fukara (2002.), Svetinka (2003.), kao i roman Puž (2004.).
U višestranački politički život Hrvatske Aralica se uključuje početkom 90-tih. Godine 1993. postao je zastupnik i potpredsjednik Županijskog doma Sabora. Redovni je član HAZU.